Uvrijedio si nas, Lovrene!: Kakanjci šokirani nakon Lovrenove ispovijesti

Igrač Liverpoola i hrvatske reprezentacije Dejan Lovren naljutio je svoje Kakanjce intervjuom koji je posljednjih dana izazvao mnogo pažnje u svijet, a u kojem se ispovijedio o svojoj izbjegličkoj golgoti. Lovren je pokupio simpatije u svijetu željnom tužnih izbjegličkih priča, ali oni koji su ga poznavali i nogometaši iz njegovog rodnog grada njegove generacije su šokirani. Jedan od njih, Vahidin Goga je objavio status o tome na FB, a pridružili su mu se i drugi poput Ronalda Bjelobrka:

Želim da podijelim s vama nešto: čitam danas izjavu Dejana Lovrena kako je jedva izvukao živu glavu iz našeg Kaknja, pa me to kao Kakanjca boli, nešto mi muka majku mu. Ovo što ću napisati nije samo zbog mene nego zbog svih nas, ne znam koliko vas zna za ovo ali ima ih dosta koji znaju. Odvojite malo vremena pa pročitajte, tiče nas se svih – naveo je.

Helem, tih mračnih godina rata, posebno onog perioda kad je trajao sukob između HVO-a i Armije se sjećate mnogi. Baš u te najteže godine za sve nas ja sam počeo da aktivno igram fudbal u Mladosti.

Lige se nisu igrale, taj period u tom sukobu Hrvata i Bošnjaka sve je stalo, glad, blokada… U Ćatićima je nekada postojao FK Turbina, ugašen je davno. I gore su ljudi došli na ideju da pokrenu taj klub samo sa omladinskim selekcijama, da se djeca sklone s ulice. Znate da u Ćatićima žive Hrvati i sav taj dio Kaknja je nastanjen Hrvatima. Kako je i Mladost imala samo omladinske selekcije počeli smo igrati utakmice s njima. Svaki vikend, jednom na Mladosti jednom na poligonu u Caticima. Igrali smo tako cijeli rat, svaki vikend, nismo znali za imena i razlike, bili smo drugovi. Nismo znali zašto očevi ratuju, nije nas zanimalo, za nas je fudbal bio iznad svega. Da se razumijemo, nisu to bile jednonacionalne ekipe, nije Mladost bila bošnjačka, a Turbina Hrvatska. U Mladosti su zajedno sa mnom bili i Ronald BjelobrkAlen Nikolic, Josip Tuka… u Turbini su bili dječaci iz Brezana, Obara, Vehaba koji su bili Bošnjaci, ali možemo reći da je Mladost bila sačinjena većinom od bošnjačke djece a Turbina od hrvatske – naveo je, a onda se potpuno otvorio:

  • Pišem ovo zbog svog grada i svih nas, zbog mojih drugova iz Turbine koji su bili odlični igrači i drugovi prije svega, Dzo, Bokolo, Doja… Ja bih o ovom film napravio, ova priča Oskara zaslužuje, uzdigli smo se iznad rata i spojili kad su nas svi dijelii. Uvrijedio si me Lovrene, uvrijedio nas sve i Ronalda i Alena i Josipa i Omera i Edina i Mahira. Šupak si Lovrene, šupčina – napisao je Goga. U komentarima je Bjelobrk poručio: Ko j…. Lovrena!

Kad vidim što se događa u ovoj izbjegličkoj krizi, sjetim se svega što smo prošli moja obitelj i ja, onog osjećaja kad te netko ne želi u svojoj državi, rekao je Dejan Lovren u dokumentarnom filmu prikazanom na Liverpoolovu TV kanalu.

Potaknut izbjegličkom krizom koja potresa Europu, pristao je ispričati detalje koje pamti iz svog, ratnog djetinjstva.

– Rekao bih da smo moja obitelj i ja imali sreće. Moj djed radio je u Njemačkoj i imao je papire, pa smo svi mi mogli doći kod njega. Da nismo, ne znam što bismo… Tko zna, možda bismo i ja i moji roditelji danas bili pod zemljom. Da, i to je moguće – uvjeren je Lovren.

Rođen u srpnju 1989., Dejan je u ratno vrijeme bio premalen da bi se sjećao previše detalja, imao je tri godine kad su se u ujakovu Yugu prebacili iz sela Kraljeva Sutjeska u Zenicu, prenose 24sata.

– Zenica je više nastradala jer je veći grad, ali najstrašnije stvari događale su se na selima. Brat moga tetka ubijen je ispred njegove kuće, zaklali su ga nožem. Nikad o tome nisam razgovarao s tetkom, nisam se usudio pitati ga o tome – povjerio se Lovren.

Nakon jednog bombardiranja, kad je zajedno s njim strahovala u podrumu, Dejanova majka odvela je obitelj u Njemačku.

– Taj rat se samo odjedanput dogodio. Preko noći. Ratuju tri strane, a svatko je protiv svakoga. Sjećam se da sam, kad bih čuo zvuk sirena, mislio da će taj čas bomba pasti na nas, da će se nešto grozno dogoditi… – sjeća se Dejan.

U Njemačkoj je sa šest godina počeo i igrati nogomet, još čuva fotografije s Lizarazuom i Matthaüsom, a kad je imao deset, Nijemci su zamolili obitelj Lovren da napusti državu. Otišli su u Karlovac.

– U početku su mi se druga djeca rugala zbog njemačkog naglaska, ali zato sam na nogometnom terenu bio glavni – kazao je Lovren.

Roditelji su se mučili kako platiti račune, jedanput su čak i prodali njegove klizaljke za par stotina kuna da bi preživjeli do sljedeće plaće… A njega je zanimao samo nogomet. Kad mu je bilo 14, na vlastitu je inicijativu otišao u Dinamo. I ostao. Danas je zvijezda Liverpoola, ali pamti teške dane.

– Ne znam hoće li moja djeca ikad razumijeti što sam ja sve prošao, oni žive u potpuno drukčijem svijetu. Ponekad, kad me kćer traži da joj kupim igračku, kažem: ‘Nemam novca’. Zašto? Zato što djeca moraju razumijeti da ništa u životu ne dolazi lako. Jednostavno mora shvatiti da joj nije potrebno 20 igračaka, da može biti jednako sretna i s jednom ili dvije – rekao je Lovren.

Sve što je on proživio, danas proživljavaju izbjeglice koje su preplavile zapadnu Europu, pišu 24sata.

– Ne mogu ni zamisliti osjećaj da danas, kao otac, moram uzeti djecu i pobjeći iz svog doma. I pritom strahovati za život… Baš zato treba pružiti ruku izbjeglicama koje dolaze, i ti ljudi zaslužuju da žive u miru i slobodi – kaže Dejan.