Otrovni organizmi sve češći u Jadranskom moru

Iznimno otrovna riba napuhača jedan je od novih, neautohtonih organizama koji su sve češći u Jadranskom moru.

Nedavno je kod Dubrovnika ulovljena jedna od najotrovnijih riba na svijetu, srebrenopruga napuhača, poznata i pod japanskim imenom fugu.

Ta je riba delikatesa u Japanu i okolnim zemljama, unatoč činjenici da njezini unutarnji organi poput jetara, očiju i kože, sadrže iznimno smrtonosan otrov stotine ili čak tisuće puta jači od cijanida.

U slučaju nepravilne pripreme njezinog mesa često dolazi do trovanja neurotoksinom tetraodoksinom, što vrlo često završava smrću.

Do šest smrtnih slučajeva godišnje

Već nekoliko miligrama otrova može dovesti do kobnih posljedica. U japanskim restoranima, kaže dr. Jakov Dulčić sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, zna se dogoditi pet do šest slučajeva trovanja godišnje sa smrtnim posljedicama. U privatnom sektoru je taj  broj znatno veći.

Zbog svega toga, specijalitete s tom ribom u Japanu smiju pripremati samo kuhari s posebnom licencom, koji za to prolaze dvije do tri godine obuke prije završnog testa.

Prirodno stanište ove vrste latinskog naziva Lagocephalus sceleratus, iz obitelji četverozupke, je zapadni Pacifik i Indijski ocean. Kako kaže dr. Jakov Dulčić, struka je naziva i “lespijskim migrantom”.

“Jer je preko Crvenog mora i Sueskog kanala aktivno dospjela u Sredozemno more, prvobitno u njegov istočni dio Levant, gdje je ubrzo pronašla svoju ekološku nišu zahvaljujući svojim izuzetnim biološkim značajkama – brzi rast, visoki fekunditet, svejed, grabežljivac”, objašnjava Dulčić.

Uspostavljanje populacije u Jadranu

Do sada je, navodi Dulčić, zabilježena uzduž hrvatske obale pet puta – u dubrovačkom i šibenskom akvatoriju te u južnotalijanskim vodama.

Postoji vrlo visoka vjerojatnost, kaže Dulčić, da će ova vrsta uspostaviti populaciju u južnom i srednjem dijelu Jadrana, dok bi niža temperatura mogla spriječiti ‘osvajanje’ i sjevernog dijela.

“Prema nekim kriterijima, kao što je broj nalaza, moglo bi se kazati da postoje dosta snažni pokazatelji da je ova vrsta uspjela uspostaviti svoju populaciju, no prema nekim drugim to još treba potvrditi nalazom njezinih ranih razvojnih stadija – jaja, ličinke, mlađ – kao što je to potvrđeno za druge dvije invazivne alohtone vrste u Jadranskom moru, a to su plavotočkasta trumpetača (Fistularia commersoni)i i tamna mramornica (Siganus luridus)”, kaže Dulčić.

To ne može proći bez posljedica na ekosustav Jadranskog mora, kao što ih je ova riba ostavila i u istočnom Sredozemlju.

Utjecaj na ekosistem

Kao izraziti grabežljivac ima jak utjecaj na hranidbeni lanac, a zbog sve manjeg broja njezinog prirodnog neprijatelja u Sredozemnom moru, kao što su morske zmije i neke vrste morskih pasa, moguće je ekstremno povećanje njezine brojnosti što bi se, kaže Dulčić, odrazilo na hranidbeni lanac te bi dovelo do potiskivanja kompetitivnih vrsta, čime bi se ugrozila bioraznolikost.

Njezino prisustvo donosi i ekonomske posljedice u morskom ribarstvu. “Svojim zubima uništava ribarske mreže, uništava i lovine parangala na način da guta cijeli plijen zajedno s udicom bez ikakvih daljnjih posljedica po nju. U priobalnom ribolovu nekih zemalja – Turske, Grčke Cipra – već je sada zastupljena u lovinama mreža stajačica sa preko 50 posto”, kaže Dulčić.

U ovom trenutku ne postoji nikakav način da se spriječi razvoj i uspostava populacije ove vrste u Jadranu i to zbog niza čimbenika koji pogoduju povećanju populacije i širenju na nova područja.

“Prije svega to su klimatske promjene koje imaju odraza na povišenje temperature morske vode, zatim smanjenje brojnosti kao i nepostojanje njezinog prirodnog grabežljivca ili eventualno njene kompetitivne vrste u ekosustavu te pogodni sustav morskih strujanja u Jonskom moru”, kaže Dulčić.

Zabranjena konzumacija u EU

Prema odluci Bruxellesa, kaže Dulčić, zabranjena je konzumacija mesa svih riba koje pripadaju obitelji četverozupki u svim zemljama članicama EU-a. No, za ovu vrstu sve veći interes iskazuje farmaceutska industrija koja, kako kaže Dulčić, izgleda koristi ovaj neurotoksin u spravljanju lijekova protiv bolova.

“Postoje već otkupi ulova ove vrste od ribara i ribarskih zadruga u zemljama Sredozemlja upravo od strane spomenute industrije”.

Velik broj neuobičajenih vrsta

No, ova riba tek je dio novih vrsta koje se pojavljuju u Jadranu. S novim, invazivnim, rijetkim i neobičnim vrstama najčešće se susreću podvodni ribolovci.

Kako kaže Pero Ugarković, podvodni ribolovac, autor brojnih članaka o ekologiji i biologiji mora te urednik portala Podvodni.hr, upravo se prilikom podvodnog ribolova najčešće uoči nova vrsta, jer se ribolovci nalaze u ambijentu koji im omogućava izravan vizualni kontakt s ribama u okolini.

“Do sada smo uočili ili službeno registrirali velik broj vrsta organizama koji nisu uobičajeni za Jadran, ali isto tako direktni smo svjedoci pomaka vrsta iz južnog Jadrana u sjeverni Jadran, gdje su do sada te vrste bile ili rijetke ili nepoznate. Tako je, primjerice, ove godine uočen veliki broj jastoga i povećani broj kirnji na području Istre, što ranijim generacijama nije bilo poznato. Do prije godinu-dvije neke vrste nisu nikada zabilježene u Jadranu, a sada su redoviti ulovi – Caranx rhonchus (falšun), Caranx crysos (Suptropski plavi trnobrk), Fistularia commersonii (plavotočkasta trumpetača)”, kaže Ugarković.

Podvodni ribolovci doživljavaju i opasne susrete, iako ne toliko s novim vrstama. “Osim tzv. ribe fugu, koja se nedavno pojavila, sve ostale vrste za sada ne predstavljaju opasnost po ribolovce, iako primjerice postoje neugodne situacije sa sve brojnijim strijelkama, koje znaju podivljati prilikom ulova pa je nekoliko ribolovaca doživjelo opasne situacije. Jednome momku je podivljala strijelka umalo izbila oko”, kaže Ugarković.

Promijenjena ekološka ravnoteža

Što se tiče posljedica pojave novih invazivnih vrsta u Jadranu, Ugarković kaže da se one ne mogu sa sigurnošću predvidjeti.

Čovjek je, ističe, već odavno promijenio ekološku ravnotežu u moru, a to se intenziviralo zadnjih nekoliko desetljeća.

Vidljivo je to čak i na udaljenijim područjima u kojima čovjek ima manji utjecaj, poput otoka Palagruže i dalekih pučinskih brakova. To utječe, prije svega, na ribarstvo i gospodarenje morskim resursima.

“Nemamo dovoljno znanja uz pomoć kojeg možemo prognozirati trendove u okolišu i to se odražava na održivo ribarstvo. Ako želimo imati konstantan prinos onda moramo upravljati morem sustavno i racionalno, međutim proces koji bi to omogućio teče toliko sporo da realno niti jedna današnja generacija to neće doživjeti, ljudi nisu voljni promijeniti svoje ponašanje”, kaže Ugarković.

 

Opasnosti konzumacije nekih vrsta

S obzirom da se bliži turistička sezona, Ugarković se osvrnuo i na najveće opasnosti iz mora koje vrebaju ljude.

Najveća se opasnost krije upravo u konzumaciji nekih vrsta, a ne, primjerice, u iznimno rijetkim napadima morskih pasa. Kao najopasniju izdvaja upravo napuhaču, ali i neke manje egzotične i u regiji dobro poznate morske delicije.

“Treba paziti da se ne jedu sirove školjke i morska jaja iz neprovjerenih lokacija zbog raznih toksina koje dolaze preko fitoplanktona. Ukoliko se konzumira PSP toksin može doći do paralize i daljnjih komplikacija. Školjke koje se kupuju iz naših uzgajališta su testirane i sigurne, a njihova prodaja se zaustavlja na određeno razdoblje čim se pronađe toksin”, tumači Ugarković.

Njegov savjet je da, ukoliko ne poznajemo dovoljno morski sustav, radije uživamo u njegovom promatranju i istraživanju nego iskorištavanju.

Al Jazeera/kaportal.ba