Intervju – Džemal Hadžić, ratni komandant: Oni koji ne priznaju 25. novembar, ne priznaju sami sebe!

IFMonografija Trećeg korpusa je u završena. Bit će to autentičan historijski document urađen perom korpusnih i armijskih neposrednih sudionika i svjedoka zbivanja, sa mnoštvom egzaktnih podataka. Bit će to materijal namijenjen široj javnosti, građa koja će svjedočiti o herojskoj borbi odbrane slobode, domovine i nacionalnog identiteta. Prema riječima idejnih začetnika ovog djela, to će biti svojevrsni dar široj javnosti povodom dvadestprve godišnjice Trećeg korpusa Armije R BiH. O tome smo razgovarali sa komandantom Džemalom Hadžićem, koji je posredovao kao kakanjski koordinator u pisanju i dokumentovanju historije ove knjige zajedno sa svojim timom.

G-dine Hadžiću, odakle je potekla inicijativa za pisanjem Monografije Trećeg Korpusa?

Neko je nekad davno rekao: ”Ono što nije zapisano, nije se ni desilo”. Od tog zaljučka se krenulo sa evidentiranjem ratnih događanja u BIH. Po završetku rata, otpočelo se sa pisanjem o učešću ratnih jedinica, Općina, međutim nije poznato iz kojih se razloga tada stalo. Unazad dvije godine krenula je ova inicijativa od strane Kantonalnog saveza RVI ZDK, čiji je predstavnik g-din Benjamin Preldžić. Formiran je tim na čijem je čelu bio General Sakib Mahmuljin a prva zamisao je bila da se knjiga završi i štampa protekle godine na 20-tu godišnjicu, međutim zbog obimnosti građe, velikog broja jedinica i materijala koji je trebalo ugraditi, prema posljednjim informacijama upravo ovih dana, kada pričamo o tome finalizirane su i pripremljene ativnosti oko samog štampanja koje se očekuje početkom decembra tekuće godine.

Ko je sačinjavao tim oko ovog obimnog i zahtjevnog posla sakupljanja dokumentacije i kakva je bila Vaša uloga i uloga kakanjskog tima?

Ovdje je bio sastavljen stručan tim ljudi poput Dr. Džemala Najetovića, g-dina Ribe Hase, Hasiba Mušinbegovića, Sakiba Mahmuljina i drugih. Moja uloga, doprinos i aktivnosti otpočela je kada sam na području Općine Kakanj imenovan za koordinatora od strane ovih ljudi radi pribavljanja i pisanja priloga a koji se odnose na ulogu same Općine u ratnom periodu i ulozi kakanjskih jedinica u sastavu ARBIH te doprinos u Oslobodilačkoj borbi 1992-1995.godine.

U Kaknju je formiran tim u sastavu: Fadil Imamović, Elvedin Šehagić, Šerif Imamović, Suad Spahić, Hajrudin Kubat i moja malenkost kao i mnogi drugi koji su pomogli u prikupljanju podataka. Knjiga sadrži odgovore na mnoga pitanja o osnivanju i razvoju Trećeg korpusa, organizacijsko-formacijskom ustrojstvu, reorganizacijama u Armiji BiH, zoni odgovornosti, borbenim uspjesima, doprinosu odbrani Države BiH, njegovim pripadnicima, šehidima i poginulim borcima, RVI, zlatnim ljiljanima i dobitnicima drugih ratnih priznanja, koordinaciji sa organima vlasti, kao i druga pitanja.

Koliki je značaj i doprinos “kakanjskih jedinica” u odbrani BIH?

Kada znamo da su ovdje bili smješteni Generalštab, sve prateće jedinice i formirane jedinice koje su najmanje vremena ratovale na području Kaknja, nego su uvijek bile na prvim borbenim linijama van grada, onda možemo reći da je nemjerljiv doprinos i značaj “kakanjskih jedinica” u odbrani naše države. Moramo spomenuti Općinski Štab TO, zatim 309 Brdsku brigadu, 311 Lahku brigadu, Treći bataljon 7 Viteške muslimanske brigade, Treći manevarski bataljon, Treći bataljon iz 773 Brdske brigade s Općine Busovača, 329-ta brigadu… Pisalo se o ulozi Ministarstva unutrašnjih poslova, PS I PU Kakanj, doprinosu namjenske prizvodnje (eksplozivne naprave, mine itd) za potrebe armije.

Mislim da su “kakanjske jedinice” bile te koje su na vrijeme prepoznale šta nam nose ratna zbivanja te smo se pravovremeno organizovali. Bili smo među prvim Općinama koje su svoje dobrovoljce slali na druga ratišta u prve redove. Tako ne smijemo zaboraviti Brezansko-Ilijaško-Misočko ratište, Visočko, Fojnicu,Vozuću, zonu odgovornosti sedmog Korpusa, Krajinu-gdje će ostati zapisano i zapamćeno da je kakanjska brigada došla kao najmnogoljudnija.

Komanda, jedinice i borci Trećeg korpusa su tokom svih uspješnih ratnih oslobodilačkih akcija potvrdili izuzetno visok stepen vojne vještine u izvođenju borbenih dejstava. Pokazali su zavidnu motivaciju, operativno-organizacijsku i taktičku preduzimljivost, visoku stručnost u pogledu inžinjerijskog i logističko-sanitetskog obezbjeđenja.

Kod svih pripadnika Korpusa, koji su neposredno ili posredno učestvovali u pripremi i izvođenju borbenih dejstava u oslobađanju teritorije, bila je prisutna puna ozbiljnost prijema i izvršenja postavljenih zadataka bez čega ne bi bilo ni ostvarenog cilja. Navedeni uspjesi Trećeg korpusa, koji su uokvireni u historijski pohod i drugih armijskih korpusa, logičan je slijed trogodišnje izgradnje Korpusa koji se razvio u respektabilnu vojnu silu. Tako su naglašene  ogromne zasluge kakanjskih boraca, ali i cjelokupnog stanovništva Kaknja u periodu Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.

Informisani smo da su preduzete mjere oko pisanja monografije “kakanjskih jedinica”?

To je tačno. Već se radi na organizaciji i okupljanju tima koji će raditi na pripremi i izradi jedinstvene monografije posvećene “kakanjskim jedinicama”.

Dan je državnosti, kao bivše vojno lice, recite nam nešto o značaju ovog datuma?

Mrkonjić grad i 25.novembar je dan kada je obnovljena Državnost BIH. Svi oni koji ne priznaju ZAVNOBIH i 25.novembar ne priznaju sami sebe! S toga svim građanima, a posebno svojim saborcima koji su dali svoj doprinos da ovaj dan dočekamo u miru želim čestitati ovaj datum, ali nažalost opet sa onim problemima koji od završetka rata prate boračku populaciju a to je prije svega neriješen status boraca.

Lična karta kakanjskog komandanta:

Rođen 11.05.1954.godine u Kaknju gdje je završio osnovno obrazovanje a potom srednju Vojnu u Sarajevu. Vojnu Akademiju 1979.godine u Beogradu. Rat je dočekao sa službom u Mostaru. U Armiju BIH stupio 01.05.1992.godine u Općini Breza na prvu dužnost komandanta odreda “Sretno”, manevarska jedinica. Početkom 1993.godine imenovan za komandanta 309. Brdske brigade, potom 308-e kao Načelnik Štaba i zamjenik komandanta a krajem 1994.godine postavljen za komandanta 317. Slavne brigade u Gornjem Vakufu i pomoćnika za moral u 33-ćoj Vrbaskoj diviziji dje je dočekao potpisivanje Deytonskog sporazuma i kraj rata 1992-1995. Ostao u redovima Armije BIH sve do 2004.godine kada je penzionisan na lični zahtjev.

 

Hamid Hadžić/Kaportal.ba