Zgošćanski stećak: Kamene, govori!

Piše: Alen Zečević

Drevna Mezopotamija ima stele, poput one što je podignuta nad tijelom kralja Hamurabija; Egipat velike piramide, Engleska dolmene, i među njima najimpozantniji mauzolej Stonehange, Armenija hačkare, a Bosna nadgrobne spomenike jednako zagonetne i nedorečene prošlosti – stećke. Na njenom se tlu, kazuje slovo nauke, u granicama koje je na vrhuncu svoje vojne i političke moći pod Tvrtkom I Kotromanićem nekoć obuhvatala kraljevina Bosna, nalazi najviše ovih spomenika i nekropola koje još i danas svjedoče o duhovnom životu bosanskog čovjeka.

Nepoznata Bosna

Stećak, mramor, mašeta, bilig, ili naprosto kam, kako god nadijenuli ime ovoj relikviji iz doba visokog i kasnog bosanskog srednjovjekovlja, fenomen je kojem su mnogi istraživači nalazili uzore izvan doba i podneblja kojem pripadaju. Ali, čini se da niko, usprkos razmicanju granica nauke, nije odgonetnuo suštinu i napisao konačno slovo o njegovom vjekovnom misteriju. Ako tražite, u svijetu nećete naći, osim ovog, manjeg prostora na kojem je sačuvan tako veliki broj nadgrobnih spomenika. Otkrivaju se iznova, iz dana u dan, u brdima, šumama, a ima ih više od 58.000.

″Možda posljednji put u Evropi″, pitao se Otto Bihalji Merin, ″usred hrišćanskog ambijenta, ponovo se pojavio jedan i danas još gotovo nepoznat, slabo proučen oblik kulture mrtvih. To su stećci po srednjovjekovnim grobljima Bosne i Hercegovine. Zašto su nastala ova čudna mjesta kulta smrti, ove pozne monumentalne nekropole? I zašto su nastale upravo ovde, u tom predelu i u to vrijeme? (…)″.

Prve vijesti o stećcima u Bosni nalazimo u spisu Benedikta Kuripešića, Slovenca koji je kroz nju prolazio putujući za Carigrad 1530. godine. Na tom je putu, zaustavljajući se u selu Lađevine kod Rogatice, naišao na njemu do tada nepoznate spomenike i napisao nekoliko zabilješki o viđenom kamenju. Od tad, a posebno od 19. stoljeća, zanimanje domaće i evropske javnosti za stećke ne prestaje.

Naljepši od svih – stećak iz Zgošće kod Kaknja

Među svim stećcima jedan, onaj koji se danas čuva u botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu, izdvaja se po umjetničkoj vrijednosti i značaju mjesta na kojem je pronađen. Mjesto njegovog prvobitnog nalazišta je Donja Zgošća, naselje u blizini Kaknja, gdje je na lokalitetu Crkvina, tačnije brijegu što se zvao Križ, još pod kraj 19. stoljeća bila nekropola sa 14 stećaka. On je, premda sa vidljivim tragovima nasilnog ljudskog rada, premješten u Sarajevo, dok su svi drugi bezobzirno uništeni i ugrađeni u temelje kuća.

Nazvan po istoimenom naselju, Zgošćanski stećak je, bez sumnje, najimpresivniji nadgrobni spomenik bosanskog srednjeg vijeka. To je veliki, na postolju podignuti sljemenjak, klesan vrlo vještom majstorskom rukom iz mehkog kamena mulika. Kako je u narodu vladalo vjerovanje da se u njemu krije zlato ili kakva druga vrijednost, prepolovljen je i značajno oštećen, pa je to otežalo tumačenje natpisa i simbola klesanih u njemu. Čeona strana bogatog likovnog sadržaja prikazuje utvrđeni grad, njegov glavni ulaz i dvije kule sa obje strane, a na kugli koja je počivala na šindrom prekrivenom krovu nalazi se grb kojeg je zbog oštećenja teško ili gotovo nemoguće rekonstruirati. Jasnim se, međutim, pred glavnim ulazom vide tri ljudske figure, ona srednja u sjedećem i dvije u stojećem položaju, a na prozoru jedne kule, jedva primijetno, nazire se ženski lik. Prikaze, koji neodoljivo podsjećaju na priču ili događaj iz stvarnog života, krasi vertikalno povijena peterolisna loza.

Obiđete li ga sa svih strana vidjet ćete dva odsedlana konja i dva lika koja ih pridržavaju za uzde, njih još pet dobro opremljenih kraj kojih stoje bosanski vitezovi sa kopljima u rukama. Sve je dodatno ukrašeno stablom sa četiri grane i krošnjom koja se povija u obliku ljudskoga srca. Naravno, kao i na mnogim stećcima nađenim u Bosni, i Zgošćanski je stećak oplemenjen slikovnim prikazom lova na jelena velikih i razgranatih rogova, a na drugom dijelu čitko se može vidjeti predstava leoparda ili neke druge životinje vezane za stablo i nad njime zmaj. Sve to je natkrio simbol ljiljana koji je, vjerovatno, svoje mjesto na stećku pronašao zbog namjere majstora da se u njemu očituje grb.

Kome u čast je klesan?

Zgošćanski stećak djelo je nekog vrsnog majstora. To pokazuje raskošan splet ukrasa, simbola i drugih detalja koji govore da je bio namijenjen nekoj veoma značajnoj ličnosti. Davne 1891. godine u svojim istraživanjima zgošćanskog nalazišta, koje je bjavio u Glasniku zemaljskog muzeja, Đorđe Stratimirović je vidjevši tek dva slova pretpostavio da je riječ o spomeniku podignutom jednom od članova porodice bana Stjepana II Kotromanića.

Ćiro Truhelka je na stećku u obliku stuba, koji se također čuva u Zemaljskom muzeju, čitao imena bana Stjepana, njegove braće Bogdana i Dragiše, kneza Bakule, kneza Stanka i Tvrtka, i tvrdio da je Zgošćanski stećak morao nastati u 13. stoljeću. Šefik Bešlagić, koji se nije složio sa ovim mišljenjima, pretpostavljao je da  je stećak iz Zgošće posvećen Dragiši, bratu Hrvoja Vukčića, koji mu je darivao Kakanj i još neke posjede. Tu je, u Zgošći, prema Bešlagiću, umro i njemu je u čast, možda u 15. stoljeću, načinjen stećak prikladan staležu kojem je pripadao.

Bilo kako bilo, dok iščekujemo ime onoga koji je zavrijedio da mu se podigne ovaj nadgrobni spomenik nesvakidašnje ljepote, u dvorištu Zemaljskog muzeja počiva priča nepoznatog kraja. Pod otvorenim nebom, kišom i suncem. Šuti. Umijemo li slušati?

Izvor: Al Jazeera