Zgošća čuva tajne davne prošlosti

zgosca22Uprkos činjenici da su na kakanjskoj općini arheološkim ili nekim drugim, slučajnim iskopinama pronađeni materijalni dokazi da su ovdje postojala naselja još u rimskom dobu, pa možda i ranije, najstariji toponim koji je danas u opticaju je besumnje onaj s kraja 5. ili početka 6. stoljeća. To je zagonetna riječ Zgošća (Zgoschia) kojom se označava rijeka, naselje, a nekada i širi teritorij sastavljen od više tamošnjih sela.

Ni lingvisti, pa prema tome ni historičari, nisu odgonetnuli izvorno značenje riječi Zgošća, ali se sa sigurnošću može reći da je taj termin derivat gotske leksike, možda i kovanica od dvije riječi. Poređenja radi, analogni termini gotske leksike su i Vogošća, Živogošće, Otigošće itd. Dakle, sve su to termini gotske civilizacije koja je – u vrijeme vladavine Zapadnog i Istočnog Rimskog carstva – ratom zaposjela ovdašnje prostore. Desilo se to 493. godine kad je vladar Teodorik sa barbarskim ratnim plemenom Ostrogoti (istočni Goti) sa istoka uspostavio vlast na Apeninskom poluostrvu ubivši Odokara, vladara Istočnog Rimskog carstva. Ostrogoti su se potom sa sjevera proširili na Bosnu sve do Dalmacije.

Dakle, u 6. stoljeću Ostrogoti su vladali prostorom današnje kakanjske općine ostavljajući svoj trag u nazivu rijeke i sela. Kako se do tada zvala rijeka i naselje Zgošća, historičari nisu zabilježili, kao ni činjenicu da li je do tada postojalo neko naselje na lokalitetu današnje Zgošće.

Dolaskom Slavena iz Panonije na ovo područje, što se desilo između 489. i 525. godine – historičari tvrde da su Slaveni prvi put prešli rijeku Savu 518. godine i ušli u Bosnu – Ostrogoti se ni pod prijetnjom oružjem nisu u potpunosti odavdje iselili, nego su se utopili u Slavene i njihov identitet, eksplicitni su historičari.

A od pojave bogumila na našem području i formiranjem prvih državnih zajednica te od srednjovjekovne bosanske države, slika Bosne i Zgošće u njo je sve jasnija. To je već kraj 11. i početak 12. stoljeća, perioda kada, vjerovatno, tu žive bosanski patereni, gdje će kasnije stolovati bosanski ban Stjepan Tomašević (zet kralja Tvrtka), a u selu Crnač (naselje Markov do) kovati bosanski novac.

Svjedoci (u vidu materijalnog dokaza) ove teorije danas su iskopine sa Crkvine (stećci, obelisk, ljudske kosti i dr.) kojim posljednjih godina Udruženje „Art Sef“ iz Visokog projektom „Tajne zgošćanskih stećaka“ pomoću DNK dokazuje rodbinsku povezanost predaka sa Crkvine sa onim kostima nađenim na srednjovjekovnom gradu Bobovcu.

Kulturno-historijsko naslijeđe Zgošće je ogromno i prema dosadašnjim arheološkim i forenzičkim nalazima može se zaokružiti osnovna slika o ovom području. Od srednjeg vijeka pa do sredine 20. stoljeća Zgošća je prošla razne faze teritorijalnog orgnizovanja, od većeg naselja, preko šire teritorije, kad je činilo više ovdašnjih sela, pa do dvije seoske općine (Donja i Gornja Zgošća) i današnje mjesne zajednice. Kako se civilizacijski i teritorijalno širila, ali u određenim razdobljima i smanjivala samo na naselje, populacijski je postajala brojnija. Iz srednjeg vijeka ostale su iskopine staroslavenske crkve sa grobovima, a iz turskog perioda samo džamija koja je sagrađena oko 1630. godine i poslije toga najmanje tri puta mijenjala svoju fizionomiju ali ne i arhitekturu, i ona je sa još nekim ostacima (materijalni) svjedok opstojnosti ovog dijela Zgošće kroz stoljeća.

Značajno naselje kroz sve te epohe, zajedno sa Kaknjem (današnji Donji Kakanj), Dobojem, Sutjeskom i Bobovcem, neki brži civilizacijski hod Zgošća bilježi dolaskom Austro-Ugraske koja prvih godina 20. stoljeća u njenom širem području otvara rudnik uglja u početku nazvan Rudokop Zgošća kod Kakanj-Doboja, zatim podiže stambene radničke barake (Gornja Kolonija), gradi prvu katoličku crkvu a niču i prve trgovine, kafane i zanatske radnje (Albanija), ali otvara i prvu osnovnu školu i dr. No, davanjem imena današnjem gradu i novom teritorijalnom orgnizacijom, sve to joj je oduzeto i pripojeno novom naselju nazvanom Kakanj. Zgošća time postaje seoska općina sa uglavnom sadašnjom teritorijom i dominantnom zemljoradnjom, kao glavnim zanimanjem stanovništva.

A kroz sve to prethodno doba u Zgošći su rođeni ili su živjeli (kraće ili duže) te radili značajne ličnosti. Među njima je bio historičar Mula Mustafa Bašeskija koji je došao iz Sarajeva (u „Ljetopisu“ zabilježio da se 1. jula 1781. godine s porodicom iz Sarajeva doselio u Zgošću kod Kaknja i tu se primio mualimske dužnosti). Da se brzo razočarao, pokazuje činjenica što se već 30. februara 1782. godine vraća u Sarajevo.

U doba Austro-Ugarske u Zgošći rođen je partizanski pilot Rudi Čajavec (Gornja Kolonija), kao i komunistički ilegalac Kazimir Biloh (1908-1971), sin Filipa, jedan od junaka političkog trilera Vjenceslava Cenića „Enigma Kopinić“.

U Zgošći su podignuti i neki prvi infrastrukturni kakanjski objekti, popu vodovoda „Pitka voda“, a među prvima ovo naselje je dobilo i električnu energiju.

Svjedoci ovog civilizacijskog hoda Zgošće su i neke starosjedilačke familije: Aliefendići, Kalfići, Ganibegovići, Alagići, Ružići, Veispahići, Šehagići, Duvnjaci i drugi koji danas u oko 500 domaćinstava čine oko 2.000 stanovnika ove mjesne zajednice. Mada je današnja nacionalna struktura nešto drugačija, prije dvadesetak godina u Zgošći je živjelo oko 59 odsto Bošnjaka, 36 odsto Hrvata i četiti odsto Srba.

U svim tim epohama u Zgošći su događaji, u odnosnu na njenu veličinu, proizvodili višak historije: i kad su u 6. vijeku ovaj kraj od Rimljana zaposjeli Ostrogoti, koji su rijeci i kraju dali naziv, i u 7. stoljeću dolaskom južnih Slavena; i u srednjem vijeku pojavom bogumila i nastankom vjere i Crkve bosanske pa onda katoličantsva; i u 15. stoljeću osmanskim osjavanjem Bosne kad je nešto kasnije podignuta džamija; kao i 1878. godine aneksijom Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske; ali u dva svjetska rata; pa u petoj deceniji 20. stoljeća u Titovoj Jugoslaviji sužavanjem Zgošće na samo naselje, kao i početkom devete decenije 20. stoljeća stvaranjem i odbranom nezavisne Bosne i Hercegovine.

U tim burnim historijskim prekretnicama Zgošća je imala svoje junake, značajne ličnosti koje se i danas pamte: ban Stjepan Tomašević koji svoje kosti ostavi pod Zgošćanskim stećkom; Mula Mustafa Bašeskija, vjeroučitelj što se krajem 1872. godine zaputio iz Sarajeva da ovdje uči djecu; partizanski pilot Rudi Čajavec koji je ugledao ovaj svijet u Gornjoj Koloniji (tada Zgošći); skojevac Kazimir Biloh; neustrašivi divezant iz Prvog svjetskog rata Ibro Veispahić koji je uništio ruski bunker; prvi hadžija u ovom kraju Alija Zaimović; partizan Halid Dervić; te grupa patriota-šehida, branitelja Bosne i Hercegovine u srpskocrnogorskoj agresiji, čiji spomenik ponosno stoji pred džamijom.

Čini se da je današnja Zgošća, sa svim ovim i drugim spomenutim karakteristikama, ipak najzanimljivija arheolozima, historičarima i forenzičarima koji pomnim istraživanmjima nastoje uči u tajne njene daleke prošlosti.

Zgošća.info