Obilježen 21. juni – Dan sjećanja na kakanjske šehide i poginule borce semizovačkog ratišta

Nedjelja, 21. juni 2015. godine: Polaganjem cvijeća i prigodnim obraćanjima, te vjerskim programom danas je na spomen-obilježju u mjestu Ljubina-Semizovac obilježen 21. juni – Dan sjećanja na kakanjske šehide i poginule borce semizovačkog ratišta.

Prisutnima  su se obratili ratni komandant Trećeg manevarskog bataljona Kakanj Elvedin Šehagić, načelnik Općine Kakanj Nermin Mandra i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kakanj Sulejman ef. Čeliković.

“Sve bitke koje je vodila Armija R BiH su veoma važne i svakoj borbi u kojoj su učestvovali kakanjski borci dajemo poseban značaj. Jedan od najznačanijih datuma je 21. juni – Dan sjećanja na kakanjske šehide i poginule borce semizovačkog ratišta. Bitku za deblokadu Sarajeva  iz juna 1995. godine i sve druge akcije koje su za cilj imale razbijanje opsade Sarajeva promatramo u kontekstu najdirektnije povezanosti sa opstankom Bosne i Hercegovine. Bez obzira što tokom ratnih dejstava nije došlo do deblokade Sarajeva, akcije koje je realizirala Armija R BiH na vanjskom prstenu opsade glavnog grada BiH treba promatrati kao pobjede iz nekoliko razloga. Pritisak sa vanjskog prstena opsade je u psihološkom smislu ohrabrivao branitelje Sarajeva i jačao njihov borbeni moral da sačuvaju i osiguraju opstanak institucija međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Pokušaji deblokade Sarajeva su pokazali odlučnost Armije R BiH da nikada ne dozvoli da padne Sarajevo i da padom glavnog grada prestanu funkcionisati vitalne republičke institucije. Napadima na vanjskom prstenu opsade Armija je umanjivala pritisak strahovito naoružanog neprijatelja na  borce Prvog korpusa koji su branili glavni grad i na civile koji su u opkoljenom Sarajevu svakodnevno bili izloženi neviđenom teroru. Pokušajima deblokade Sarajeva bosanski patrioti su pokazali svoju odanost domovini BiH i Sarajevu  kao glavnom gradu naše domovine i simbolu njenog opstanka. Zbog toga sve oslobodilačke akcije Armije R BiH koje su bile usmjerene na deblokadu Sarajeva treba posmatrati jednako kao i bitku za Žuč, odbranu Igmana, bitku za Predsjedništvo BiH sa početka maja 1992. godine i druge akcije.

Bitku za oslobađanje Sarajeva koja se sredinom juna odvijala na ovom području promatramo u kontekstu akcije čiji je cilj bio deblokirati glavni grad BiH od kojeg je neprijatelj napravio veliki koncentracioni logor ne dozvoljavajući ulazak i izlazak ljudi, sprečavajući dovoz hrane, ubijajući ljude, i što je posebno bolno, ubijajući djecu. U periodu agresije u Sarajevu je ubijeno 1.600 maloljetnih osoba i djece. Upravo neprijateljska surovost prema djeci opkoljenog Sarajeva bio je jedan od najvažnijih motiva za akcije čiji je cilj bio deblokada glavnog grada”, rekao je u svom obraćanju načelnik Općine Kakanj Nermin Mandra.

Na spomen-obilježje  u Ljubini na koje su uklesana imena 13 starješina i boraca Trećeg manevarskog bataljona Kakanj koji su poginuli u akciji deblokade Sarajeva u junu 1995. godine cvijeće su položili: načelnik Općine Kakanj Nermin Mandra, predstavnici Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Kakanj,  Saveza udruženja boračkih organizacija općine Kakanj, Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja „Zlatni ljiljan“ općine Kakanj, Udruženje antifašista i boraca NOAR-a 1941-1945. općine Kakanj, predstavnici Općinskog odbora SDA Kakanj, predstavnici Mjesne zajednice Ljubina, Udruženja žena “San” Ljubina, cvijeće su položile i porodice šehida i poginulih boraca, saborci poginulih pripadnika Trećeg manevarskog bataljona, građani Kaknja…

Opsada Sarajeva sa 1.425 dana trajanja je jedna od najdužih u historiji modernog ratovanja. U situaciji kada se civilno stanovništvo Sarajeva svakodnevno teroriše, ubija snajperskim hicima i svakojakim artiljerijskim oružjima, u situaciji opće gladi i neimaštine, Armije Republike BiH juna mjeseca  1995. godine pokreće operaciju deblokade Sarajeva – glavnog grada Republike Bosne i Hercegovine.  U operaciji su angažirane jedinice sastavljene od najhrabrijih i najboljih boraca Armije R BiH među kojima je posebna uloga pripala Trećem manevarskom bataljonu  Kakanj. Nevjerovatno snažna i nesalomljiva je bila želja kakanjskih boraca i svih boraca koji su učestvovali u ovoj akciji da se spuste do semizovačke ceste i da krenu dalje prema Sarajevu sa željom da građanima ovog okupiranog, ugnjetavanog i razaranog grada donesu slobodu. U operaciji deblokade Sarajeva, na semizovačkoj cesti, živote je dalo 13 starješina i boraca Trećeg manevarskog bataljona Kakanj. Podsjećamo na njihova imena i njihovo herojsko djelo:

Neimarlija (Husnije) Enez  je  jedan od najvećih heroja Odbrambeno-oslobodilačkog rata. Svojom društvenošću, lijepim odnosom spram čovjeka, te svojom privrženošću roditeljima i porodici pronašao je put do srca brojnih ljudi u Kaknju i šire. U najtežim vremenima  bio je jedan od onih koji svojom pojavom ohrabruju i  šire optimizam. Ljudi su bez obzira na težinu situacije  znali da ima nade i  da će doći sloboda  dok bitku bije kapetan Enez  i četa „Bosna“ kojom je komandovao. Enez Neimarlija je odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.

Život za slobodu na semizovačkom ratištu dao je i  kapetan Pašo Kubat. Njegovu bezbrižnu mladost koju je živio u znaku svog veselog duha i lijepe naravi, njegovu mladalačku zanimaciju za nogomet i automobile, prekinula je agresija na BiH. Sa 19 godina se uključio  kao dobrovoljac u TO Kakanj, a tokom perioda agresije hrabro se borio u redovima 309. i 329. brdske brigade, te 3. manevarskog bataljona.  Nekoliko puta je ranjavan.  Krajem 1993. godine je završio Ratnu oficirsku školu i stekao zvanje zapovjednika-instruktora izviđačko-diverzantskih jedinica. Štab vrhovne komande A R BiH dodijelio je Paši Kubatu nekoliko pohvala, a posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.

Svoju mladost i svoj život za slobodu domovine dao je i kapetan Haris Ljubović.  U sjećanju naroda Kaknja ostao je upamćen po svojoj dobroti , čestitosti i hrabrosti. Bio je jedan od onih mladih ljudi koji su svoju mladalačku energiju i umijeće pokazivali kroz nogometnu igru. Kada se u Bosnu sjatilo svo zlo i naopako, među prvima se priključio četi „Bosna“. Komandant Trećeg korpusa Armije R BiH pismeno je novembra  1994. godine pohvalio Harisa Ljubovića. Maja 1995. godine dobio je diplomu Ratne oficirske škole – smjer borbeno komandovanje.

Jedan od prvih dobrovoljaca u redovima čuvene čete „Bosna“  bio je i Faik Zaimović. Sa ovom četom prošao je kroz redove 311. lahke brigade, 329. brdske brigade i 3. manevarskog bataljona.  Njegov životni put bio je obilježen dobrotom i optizmom, a zna se i da je njegovo srce bilo puno Bosne. Kao čovjek, bio je  izuzetno dobar, veoma temperamentan, vesela duha i šarmantan. Hobi mu je bio nogomet i folklor, a često bi i zapjevao.

U slobodu naše domovine utkana je i mladost Selvera Hodžića. Sa 22 godine, dobrovoljnim prijavljivanjem u TO, započeo je svoj ratni put. Na krilima najljepših ljudskih vrlina i humanosti, u želji da pomogne građanima opkoljenog Sarajeva koji su svakodnevno na zvjerski način ubijani,  poginuo je 21. juna 1995. godine na semizovačkoj cesti.

Oni koji imaju veliko srce, vole i čovjeka, i prirodu,  i domovinu, i slobodu, i spremni  su i život dati za ove ideale koji na ovom prolaznom svijetu životu daju smisao. Takav je bio Nusret Mehić,  borac Trećeg manevarskog bataljona, učesnik akcije deblokade Sarajeva i jedan od onih hrabrih ljudi čiji je cjelokupni životni put od dječačkih dana do smrti bio obilježen vrijednim radom, ljubavlju prema prirodi, učenjem, zalaganjem i  borbom.

Čovjeka na poseban način zadivi ljepota duše onih koji su po svojoj prirodi povučeni i mirni. Povučeni i mirni ljudi u duši nose zadivljujuću ljubav prema čovjeku, porodici, zavičaju i domovini. Povučen i miran, ali i hrabar bio je Husein Salkić. Bio je pripadnik Patriotske lige, MOS-a, a poslije i Trećeg manevarskog bataljona. U borbi za slobodu domovine poginuo je 21. juna 1995. godine u okolini Semizovca.

Životni put Zijada Banjića bio je posebno težak.  U sedmoj godini  života je ostao bez oca, a kao mladić je ostao bez majke. Najvažniji oslonac u životu-roditelje nije imao. Sam je savladavao životne izazove. Na početku agresije na BiH uključio se u borbu. Život za slobodu dao je u operaciji deblokade Sarajeva kao pripadnik Trećeg manevarskog bataljona Kakanj.

U akciji deblokade Sarajeva život za slobodu dao je i Hasan Brkić. Ljudi koji hljeb zarađuju u rudarskim jamama  imaju posebne poglede na život i istiću se posebnom osjećajnošću prema ljudima. Takav je bio Hasan Brkić čiji je ratni put započeo dobrovoljnim učešćem u borbi na misočkom ratištu. Bio je pripadnik  Patriotske lige, čete „Bosna, 311. lahke brigade, te komandir čete u 3. manevarskom bataljonu.

Svoj mladi život za slobodu je dao i Nedžad Čišija.  Imao je sve osobine ponosnih i dobrih ljudi plemenite duše. Volio je druženje, nogomet, prirodu, bio je privržen roditeljima, kakanjskom zavičaju i zemlji  Bosni. Poginuo je u akciji deblokade Sarajeva kao pripadnik 3. manevarskog bataljona Kakanj.

U borbi za slobodu, juna 1995. godine, u 21. godini života poginuo je još jedan mladi čovjek –  Nijaz Junuzović. Njegova hrabrost i  zalaganje za dobrobit zajednice trebaju biti primjer mlađim naraštajima.

Život za slobodu u akciji deblokade Sarajeva dao je i Denis Amidžić. Imao je samo 21 godinu kada je poginuo. Narod Kaknja ga pamti kao čovjeka plemenite duše.

Na krik prestravljenog djeteta, uplakane majke, nemoćnog starca, porobljene domovine, savjesno je odgovorio još jedan mladi momak iz Kaknja. Sa svojih 20 godina u redove TO Kakanj prijavio se  i Vahidin Bjelopoljak. Hrabro se borio u sastavu 311. lahke brigade, a potom i u redovima Trećeg manevarskog bataljona. Bio je posebno hrabar, a o njegovoj dobroti najbolje svjedoči njegov herojski ratni put i borba za slobodu koja je okončana smrću u junu 1995. godine.