Najgore mjesto na Balkanu: KP dom Zenica

Hrvatski mediji pozabavili su se KP domom Zenica, pa je ekipa portala Express.hr napravila zanimljivu priču iz pjesmom opjevanog zatvora.

U pjesmama opjevani KP dom Zenica, opasan visokim zidom i bodljikavom žicom, najzloglasniji zatvor na Balkanu, već punih 120 godina unutar svojih oronulih zidina živi poput maloga grada čuvajući mračne tajne svojih stanara.

Danas zenički zatvor “ugošćuje” ubojice, razbojnike, ratne zločince, silovatelje, otmičare, dilere droge te kriminalce drugih “specijalizacija”.

Život prepun nasilja i droge 


Najbrojniji su Bošnjaci, slijede Hrvati, Srbi, Romi i Albanci. Sudbina svakog od preko 800 zatvorenika priča je za sebe. Najviše je robijaša osuđenih između pet i dvadeset godina zatvora, a ima ih koji će robijati više od 20 godina.

– Ovdje se i umire, što od godina, što od bolesti – rekao je u razgovoru za Express prije nekoliko godina tadašnji direktor zeničkog zatvora Nihad Spahić.

Zatvorski policajci, u tom strogom režimu i životu prepunom nasilja, droge i koječega, robijašima nastoje biti čuvari, zaštitnici, učitelji, doktori, poslodavci pa čak i prijatelji, rame za plakanje.

Svi do jednoga kažu da im baš i nije lako. Posljednji bijeg iz zatvora preko zida zabilježen je prije petnaestak godina, kad su dvojica zatvorenika jednostavno uz pomoć ljestava odšetala u slobodu.

Kopanja tunela ispod zatvora nije bilo, ali su, kažu, pronalazili različite planove pripremanih bjegova, što nije ni čudno s obzirom na to da je svakom robijašu jedina misao kako pobjeći.

Zlostavljanje među zatvorenicama je veliki problem

Zatvorenici unutar zidina imaju gotovo sve i jedino što im nedostaje je – sloboda. Cijelo zdanje s paviljonima, radionicama, kino i sportskom dvoranom, knjižnicom, učionicama, restoranima i vjerskim prostorijama živi poput maloga grada.

Oni koji žele mogu raditi i pristojno zarađivati ili se baviti bilo kojim sportom. Rad nije obavezan. Onima dobrog ponašanja dva sata mjesečno na raspolaganju je i jedna od sedam ljubavnih soba za sastanak sa zakonitom suprugom.

Zatvor raspolaže i sa 22 hektara obradivog zemljišta, 17 plastenika, 7000 koka nesilica, 3000 pilića, a tove i stoku.  Radili ili ne, svi su zatvorenici u 22 sata u svojim krevetima. Zaključani. Gotovo svaki kutak zatvora pokriven je videokamerama. Posvuda su rešetke i bodljikava žica.

– Velik su nam problem zlostavljanja među zatvorenicima. Česte su tučnjave i reketarenja. Tu su ubojice, razbojnici i narkomani koji će za sitnu uslugu ili kutiju cigareta napasti druge. Prije šest godine bilo je 3.200 slučajeva nasilja, a godinu ranije smo zabilježili, još uvijek visokih, 2.205 napada. Najčešće se sukobljavaju na šetnici, hodnicima, ali i po sobama. Uglavnom, oni slabiji žrtve su zatvorskih lidera ili, kako ih mi zovemo, kapitalaca dugoprugaša s kaznama preko 20 godina zatvora – pojasnio je Expressu u jednom razgovoru Spahić.

Našli joj drogu u vagini 

Od zatvorenika doznajemo da je osim nasilja i seksualnog nasilja, koje u zeničkom zatvoru nije rijetkost, veliki je problem droga.  Posao s drogom u zatvoru nadležni nastoje zaustaviti, a droga je u zatvoru dvostruko skuplja nego na ulici.

– Prije nekoliko godina, supruga je došla u posjet mužu u zatvor i labrador je doslovice pobjesnio pokazujući vodiču na njeno međunožje. Nije bilo druge negoli ženu odvesti na policiju i pretražiti. Pronašli su 33 grama heroina skrivenog u vagini. A to je samo jedan od domišljatih pokušaja krijumčarenja droge u zatvor – jedna je od priča iz KPD Zenica.

U Zenici više od 20 godina robija i četverostruki ubica 

Edib Buljubašić iz Zenice. Osuđenik je s najvećom dosuđenom kaznom od 1954. godine. Još 1989. godine ubio je oca i svoga sugrađanina. Za ta dva ubistva osuđen je na 20 godina zatvora. U ratu je, kaže, pobjegao iz zatvora u Foči.

Da me sada puste nakon četiri-pet piva bi si pucao u glavu 

Nakon rata kazna mu nije oproštena pa se 1996. godine opet vratio u Zenicu. Nakon nekoliko godina dobrog vladanja pušten je na slobodan vikend. Tada je ponovno ubio, i to suprugu i snahu.

Prvi zločin Buljubašić je opisao u dvije knjige “Zašto sam ubio oca”, a sprema i treću s naslovom “Zatvorski bjegunac” u kojoj će opisati svoj krvavi pohod i dane u bijegu provedene u Hrvatskoj vojsci i HOS-u.

– Za to što sam ubio oca kajem se pedeset posto. Za to što sam ubio ženu ne kajem se nimalo. Ubio sam je zato što sam je volio i što nisam mogao podnijeti to što me prevarila dok sam robijao. Ponosan sam što sam je ubio. Opet bih učinio isto. Za Milana Mašića iz Zenicatransa kajem se devedeset posto, a za ubijenu snahu Nađu kajem se sto posto. Ako ikada čujete da sam se ubio, to će biti zbog nje, jer me to proganja. Nju nisam trebao ubiti. Hoću, ubit ću se prije izlaska iz zatvora. Moj život će okončati, nebitno kada, samo zbog snahe. U zatvoru se skrivam iza harmonike, šaha, boksa, karatea… Teško je ubici. Nema veće kazne od ove koju ja proživljavam. Drago mi je što sam u zatvoru, jer mi to produžava život. Da me sada puste, siguran sam da bih si odmah nakon četiri-pet piva pucao u glavu. Proganjaju me teški snovi i noćne more. Često sanjam oca koji me uvijek spašava iz neke situacije, a ja sam ga ubio. Košmar je velik. Pišući knjige u zatvoru ostavljam trag iza sebe s porukom da nitko nikad ne krene mojim stopama – ispričao je prije šest godina za Express četverostruki ubojica Buljubašić dodajući kako ima “isprljanu dušu i krvave ruke” te da s tim mora živjeti, dok ne dođe vrijeme da se ubije.

Za seks plaćaju telefonskim karticama 

Zatvorenici ne kriju da iza zatvorskih zidina osim nasilja i droge ima i homoseksualizma. Ipak, nerado o tome pričaju. Dio njih svojevoljno ulazi u homoseksualne odnose, a za dio to je kazna.

– Pušenje se plaća telefonskom karticom od 500 impulsa, što je cijena od 15 konvertibilnih maraka. Za seks se, pak, plaća karticom od 1000 impulsa. “Topdžije” su nadimak za one koji plaćaju za seks, dok one koji “primaju” zovemo “Šemse”, što je asocijacija na jednu lijepu pjevačicu. Od nas 800 zatvorenika sigurno je 200 “Šemsi” dok “Topdžija” ima upola manje – pričaju zatvorenici.

– Homoseksualci svoju pohotu najčešće zadovoljavaju u kupaonicama ili po sobama. U pravilu imaju promatrače-stražare s ugovorenim lozinkama u slučaju da naiđe zatvorski čuvar. “Nema tople vode”, šifra je da se prestane sa seksom u kupaonici, jer dolazi straža.

Sagovornik pojašnjava da osim dobrovoljnog seksa u zatvoru ima i pravog silovanja.

– Najveća osveta zatvoreniku jest da ga obeščastiš i siluješ. Silovanje se ne događa zbog toga što silovatelj nema “Šemse”, nego je ono poruka, osveta zbog cinkanja ili, pak, naredba izvana da bude lojalan – otkriva mračne tajne zatvorskoga života, piše Express.hr