Kako se dogodilo konačno oslobođenje Kaknja u Drugom svjetskom ratu

Glavne snage Petog bosanskog korpusa 30. marta 1945. godine su presjekle neprijateljsku odbranu i saobraćaj u dolini Bosne, na području Kaknja. Nakon toga ove snage su krenule u pravcu tada okupiranog Sarajeva.

Odstupajući iz Sarajeva, poslije 5. aprila 1945. godine, neprijatelj je kraće vrijeme ponovo držao uži dio kakanjskog područja, na kojem su ga 8. aprila 1945. godine razbile jedinice Desete krajiške divizije.

Nakon oslobođenja Kaknja u Drugom svjetskom ratu (8. april 1945. godine) upravu u Kaknju nakratko je preuzela Komanda Kaknja na čijem je čelu bio Derviš Imamović. Petnaestak dana kasnije, na zboru građana izabrani su novi rukovodioci i radnici općinske administracije. Ustanovljena su dva narodna odbora – Zgošća, nadležan za seosko područje, i Kakanj, nadležan za područje grada i okolna sela Pope i Plandište. Radne prostorije Narodnog odbora Zgošća bile su u ulici Mehmeda Skopljaka, u kući Isaka i Morica Danona, a Narodnog odbora Kakanj odmah do mosta na ulazu u Kakanj, u kući Ladislava Kiseljaka. Predsjednik NO Zgošća bio je Avdo Banjić, a sekretar je bio Zahid Haračić.

Za prvog predsjednika NO Kakanj izabran je Huso Begić, a sekretar je bio Ahmed Begić. U to vrijeme ničega nije bilo, osim ratne pustoši i oskudice. Bilo je to vrijeme racionalizirane podjela hrane i odjeće. Električno svjetlo bilo je samo u Kaknju i Doboju. Sva ostala naselja, gotova cijela općina, bila su u mraku.

I radilo se – gradilo stambeno naselje u Dobojskom polju, pruga do jame Ričica, pruga do Nove jame, pruga ova, pruga ona, naselje tamo, naselje ovamo. U čitavoj općini bile su dvije škole – u Kaknju i Doboju. Učitelja da ih na prste izbrojiš.

Da se narod prihrani i spasi od gladi, da se novorođenčad nahrane mlijekom u prahu i poviju u kakve-takve pelene pomogla je UNRA (The United Nations Relief and Rehabilitation Administration).

Press Općine Kakanj