Kakanj postavljanjem „Cvijeta Srebrenice“ šalje univerzalnu poruku

Izgradnjom „Cvijeta Srebrenice“ u okviru novouspostavljenog kružnog toka na glavnoj gradskoj ulici, Kakanj želi poslati poruku iskrenog pijeteta prema žrtvama, uz istovremenu opomenu generacijama koje sazrijevaju, te poziv ka okretanju novih listova u odnosima među narodima i građanima BiH.

Njegova vizuelna skromnost nastoji kod prolaznika podstaći svijest o skrušenosti pred najmasovnijim zločinom genocida nakon Drugog svjetskog rata.

Kozmopolitska je dužnost podsjećati na nezapamćene strahote i egzodus koji su od strane svih civilizovanih zemalja i relevantnih međunarodnih pravosudnih institucija osuđeni kao nepojmljiv čin barbarstva. Izreka „nikad više!“ mora biti posađena na čvrstim temeljima znanja, svijesti i spoznaje mladih našeg društva.

Veza Kaknja i naroda Srebrenice mnogo je dublja. U najtežim vremenima, u periodu Odbrambeno-oslobodilačkog rata, Kakanj je pokazao visok stepen senzibiliteta prema ljudima u nevolji i fascinirajuću snalažljivost u borbi da se opstane. Tada u naš grad dolaze izbjegla lica iz svih krajeva BiH – Krajine, Podrinja, Hercegovine…

Prema zabilježenim evidencijama, na kraju 1992. godine u Kaknju je boravilo oko 13.000 prognanika, da bi ubrzo u jednom trenutku ta brojka iznosila 25.000. Od tog broja, tokom 1993. godine zadržalo se oko 18.000 takvih lica, dok je tokom 1995. godine zabilježeno oko 12.000 prognanih i raseljenih.

Najveći broj izbjeglih i prognanih bio je sa područja općina Ilijaš (3.500), Olovo (1.200), Vogošća (1.000), Sarajevo (800), Srebrenica (2.000)…

Senzibilitet koji je Kakanj tada iskazao prema svim pristiglim licima zahvaćenim ratnim nedaćama bio je krajnje velikodušan i solidaran.

Najzad, svake godine Kakanjci uzimaju učešće u obilježavanju 11. jula, u sklopu Marša mira “Nezuk-Srebrenica”, Biciklističkog maratona “Bihać-Srebrenica”, te mirnom i dostojanstvenom šetnjom kroz gradsku jezgru do Spomen-parka.