Hronična besparica: Lome sebi ruke i noge, kuhaju i očiste lobanju psa, pa se ‘ugrizu'…

Među građanima BiH u posljednje vrijeme zavladao je neobičan trend zarade novca. Da li zbog hronične besparice ili želje za brzim profitom bez velike muke, nije rijetko da odluče da “slučajno” upadnu u gradski šaht, padnu, slome ruku ili razbiju glavu, oštete svoje automobile, lažiraju ujede pasa pa i da se vjenčaju sa svekrom ili taštom.

Od jednog Dobojlije kojem je sugrađanin ponudio da izvedu prevaru s ujedom psa, čuli smo kako čitav proces teče. Prevara se odvija tako što čovjeka u stvari “ujede” skuvana i očišćenja lobanja psa, koju obično prije obrade skinu s uginulih napuštenih životinja. Postoje čak ljudi koji iznajmljuju čeljusti pasa kojima se ujedate, to jest, kako kaže, lobanja s razjapljenom čeljusti namjesti se na odabrani dio tijela, te snažno udari. Nakon “povrede” žrtva tuži grad.

Darko Bjelić, direktor dobojskog preduzeća “Preslica”, koje vodi azil za napuštene životinje u ovom gradu, kaže kako se odšteta za ujede napuštenih pasa kreće od 4.000 do 6.000 KM, te da baš sad imaju jedan slučaj koji je i više nego sumnjiv.

“Tužio nas je čovjek zbog navodnog ujeda psa kojeg niko nikada nije vidio. Mi smo ga tražili danima i naravno nismo našli. A povreda zbog koje nas je tužio je malo ‘jača’ ogrebotina. Inače, sve te odštete koje građani dobiju na sudu se zasnivaju na toj duševnoj boli na koju se žale poslije, od navodnog straha od pasa koji ih ne napušta”, kaže Bjelić.

Sociologinja Biljana Milošević kazala je da je na trend ovakvih prevara uticalo više faktora.

“Tačno je da se dobar dio građana bori za puko preživljavanje, ali prevara nije rješenje. Druga stvar koja može uticati na pojavu takvih slučajeva je opšte devalviranje moralnih vrijednosti, gdje je lakše prevariti nekoga i na taj način doći do para nego se malo pomučiti za realno i dosta manje iznose. Pitanje je gdje smo se mi srozali na moralnoj ljestvici kada nam uopšte takve stvari i padaju na pamet”, rekla je Miloševićeva.

Ona kaže kako je i sama više puta čula za slične slučajeve, ali da joj je nevjerovatan trend udaje za svekra ili brak s taštom radi penzije.

“Čula sam za to i čitala sam u novinama, ali iskreno ne mogu da razumijem tu ličnost, takvi slučajevi uništavaju instituciju porodice. Meni se sada nameće jedno pitanje – poslije takvog vjenčanja ko je u toj porodici kome šta”, zapitala se Milošević i osvrnula na nešto što je, kako kaže, puno opasnije od samog čina prevare.

“Tu se radi o obrascu razmišljanja koji te osobe usvoje poslije prvog puta kada tako nešto urade i izvuku se nekažnjeno. U svakoj sljedećoj situaciji u kojoj budu mogli da na prevaru dođu do koristi sjetiće se kako su bez ikakvog rada došli do para i opet će se odlučiti za tako nešto”, navela je ona.

Miroslav Miškić, predsjednik Udruženja osiguravajućih kuća RS, kazao je da se s pokušajima prevara susreću svakodnevno.

“Najčešće se radi o prevari s vozilima koja su kasko osigurana, kasko isplaćuje sve ukoliko vozač nije kriv, tako to i koriste. Imamo i slučajeve gdje ljudi poslije saobraćajne nesreće pokušavaju da pribave medicinsku dokumentaciju drugačiju od prvobitne i prave dijagnoze kako bi više naplatili od osiguranja”, naveo je Mišković.

On je rekao kako se nerijetko događaju i slučajevi upadanja u otvorene šahtove, lomovi ruku i nogu te druge slične povrede.

A za snahu njemačka penzija

Pomalo bizaran trend vjenčavanja vremešnog svekra i snaje ili zeta i punice nešto je čime se ljudi takođe služe.

“Jeste da sam oca jedva nagovorio na to, ali situacija je teška, a i što bih dao Švabi penziju poslije očeve smrti, kada se pošteno namučio i naradio za istu. Najbolje godine su mu prošle po gradilištima”, kazao je Milorad M. iz okoline Banjaluke.