Adis Bešić: FACE TO FACE ili Otvoreno pismo Senadu Hadžifejzoviću

adisBUvaženi gospodine Hadžifejzoviću,

Nevjerovatno mi zadovoljstvo čini prilika da Vam se obratim. Iako pišem direktno Vama, sve napisano adresirano je na čitavu Face televiziju, koja mi je (nam je, svim Bosancima i Hercegovcima) priredila toliko predivnih trenutaka u proteklom periodu.
Ne vrijedi trošiti riječi na osjećaj ponosa onog trena kad je Vedator gurnuo loptu u mrežu Litvanaca, i kad nam je zmaj Marijan priredio, kao i bezbroj puta prije toga,  uzlet u neslućena kosmička prostranstva , tjerani gorivom ponosa i sreće, neizrecive riječima koje poznajemo.
I ne samo tada, i ne samo u trenucima, sada već možemo reći, povijesno značajnih fudbalskih utakmica,  značajnih ne samo za sport, nego i za naciju uopće, i ne samo zbog  osjećaja  nacionalnog ponosa svih nas koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom domovinom; nego općenito zbog Vašeg osobitog  pristupa novinarstvu, koji  je svakako kosmopolitski,  kao i zbog koncepta najgledanijeg dnevnika u državi, čuvenog CD-a, čiji je koncept veoma jednostavan – država Bosna i Hercegovina.  I zato isti ne propuštam gledati.  Ako se to ipak desi, repriza se svakako mora pogledati, da bih naučio nešto od Vas, kako se bori za svoju domovinu u okviru posla koji Vi lično obavljate.

Zapravo, mislim da sam u zadnje vrijeme samo dva puta propustio gledati uživo CD: to je bilo u subotu 14.12. 2013. i u petak 7.7. 2013. godine.
Bilo je nevjerovatno zadovoljstvo u CD-u od subote 14.12. ‘13. (a koji gledah u reprizi u nedelju 15.12. ‘13.) vidjeti jednog sjajnog momka, Kerima Zeljkovića, čija je izvedba pjesme ,,Odiseja,,   Lea Martina podigla na noge i žiri i publiku ,,Zvezda Granda“, kako Vi rekoste u CD-u, regionalno nagledanijeg i najpopularnijeg  takmičenja pjevačkih talenata.  Dovoljno je samo pogledati herojski nastup Kerima, i čuti kako ikona narodne muzike, gospodin Šaban Šaulić, opetovano izgovara : ,,Bravo momak, bravo momak!“ pa da opet osjetim onaj gore spomenuti  ponos, koji tjera da se zaborave rate kredita, konstitucije i rekonstitucije vlada, glasanja i preglasavanja u hiljadu i jednom parlamentu u ovoj napaćenoj, ali ponosnoj zemlji.

I onda je Kerim spomenuo jednog nevjerovatnog momka, koji  je sve Bosance i Hercegovce učinio ponosnim , onda kada je na istom mjestu i na istoj sceni na kojoj je i Kerim oduševio, ponizio i rasturio konkurenciju u tom istom takmičenju, momka koji  je briljirao tokom cijelog prošlosezonskog takmičenja,momka koji je putovao 500 kilometara (u jednom pravcu!) u golfu dvojci na prvu audiciju,  momka koji  je nekoliko mjeseci poslije toga, dana 7.7. 2013.god., na stadionu  ,,Rudara,, okupio  preko 50 000 ljudi, uglavnom omladine iz cijele BiH,  zbog čega je satima prije koncerta i satima poslije koncerta grad Kakanj i svi putni prilazi gradu, uključujući i autoput, bio/bili u totalnoj blokadi i saobraćajnom kolapsu.  Radi se naravno o jednom od trojice zlatnih dječaka  našeg malog grada u srcu nam domovine, a zbog kojih Vam i pišem,  radi se o Amaru Jašarspahiću, za nas Kakanjce, jednostavno Giletu. Trebalo je vidjeti kako se direktor produkcije ,,Granda,, ,koji ima odsvirane stotine koncerata, da se izrazim narodski ,,zijanio,,  kad je vidio toliko ljudi na stadinonu! Naravno, ovaj događaj nije dokumentovan ni na jednoj televiziji, osim našoj lokalnoj, niti na jednom jačem portalu, osim naravno na kakanjskim portalima.  I sinoć je u Vašem dnevniku Kerim spomenuo tog momka koji je otvorio vrata svim mladim Bosancima koji sada rasturaju po grandioznoj sceni ,,Granda,,  ali ni sinoć, kao ni tih ljetnih dana  ni Vi, ni druge televizije niste reagovali na to ! (Sada dakle znate razlog zašto nisam gledao jedan od dva Vaša CD-a).
Sinošnji  CD nisam gledao jer sam , sa hiljadama Kakanjaca i Kakanjki, ali i dosta raje iz drugih gradova, bio u, k'o šibica ispunjenoj, gradskoj dvorani, kada je naš drugi zlatni momak, Denial Ahmetović Deni, pobjednik prošlosezonskog takmičenja  ZMBT na Hayat TV, poklonio svome malom rudarskom gradu nezaboravan  (i besplatan !) koncert. Treba li da kažem, da osim Hayata (što je nekako razumljivo i podrazumijeva se!)  ni jedna  druga tv kuća, ili jači portal nije popratio ovaj događaj, iako se radi o momku za kojeg su, dok je takmičenje trajalo, glasale hiljade i hiljade Bosanaca i Hercegovaca, iz zemlje i svijeta, a ne samo iz našeg malog rudarskog grada!!! I dalje, radi se o momku čija jednostavnost, pristupačnost, i nadasve kućni odgoj, maniri uzoritog i lijepog ponašanja, nikoga ko Denija poznaje ili vidi na televiziji ne može ostaviti ravnodušnim.

Zašto se ovi mladi momci, a i mnogi drugi nevjerovatno talentirani mladi ljudi iz našeg grada, tako tretiraju, ili bolje reći uopće ne tretiraju u medijima koji nisu lokalni, pitanje je koje ovim putem i Vama, gospodine Senade, postavljam. Da li su možda rođeni u „pogrešnom“ gradu, da li možda ne pripadaju onome što se popularno  iskazuje kao „sarajevska furka“?  Da li možda njihovo višemjesečno obaranje gledanosti  muzičkih takmičenja nije dovoljno dobro, kao jedan ili dva nastupa nekih drugih, genijalno talentovanih mladih ljudi, ali koji su „iz centra“ i  za koje vjerujem sve patriote ove zemlje navijaju cijelim srcem?
Ima još  – sjetit ćemo se,ako se malo potrudimo, kako je u dresu državne nogometne reprezentacije , još jedan zlatni dječak našeg grada, Kenan Hasagić Keno,  „skinuo“ penal  tada strašnom  Thiery Henry-u !!! I kako je herojski podnio pakao Marakane, sa svim tadašnjim herojima u dresu reprezentacije.  Da, i Keno je iz našeg malog rudarskog grada !!!

No, znate li , uvaženi  Senade, šta je najbolje u svemu ovome ???  Ne to što su ovi momci učinili za našu domovinu puno više nego što je ona učinila za njih (dovoljno je dakle vidjeti kako ih se tretira,zapravo ne tretira,  u medijima!), ne! Najbolji dio je to što su svi oni, za nas Kakanjce i dalje Gile, Deni i Keno, jer nisu dopustili da ih slava promijeni, otuđi, ili učini stranim ljudima i raji sa kojima su odrastali. To mogu odgovorno da tvrdim !!!  I ne bi njih promijenilo gostovanje na nekim „jakim medijima“  to bi možda samo te iste medije učinilo boljim, gledanijim, i što je najvažnije senzibilnim za uspjehe ljudi koji dolaze iz „provincije“  i koji se moraju truditi barem dvostruko više nego njihovi vršnjaci iz „centra države“.

 

Nadam se da sjećate kad ste u našem malom gradu promovirali knjigu „Rat uživo“.  Poznajem jednog,  tada tek punoljetnog momka, kome je to bio najveći događaj do tada u njegovom životu, da Vas vidi uživo;  Vas, ikonu novinarstva i borbe za slobodu domovine u onim legendarnim višesatnim dnevnicima. Vjerovatno se ne  sjećate, nakon promocije taj dječak  Vam je prišao da se rukuje sa Vama, rukom drhtavom  od silna uzbuđenja. Upitali ste ga : „Kako se zoveš, care?“  On Vam je odgovorio, kratko, glasom punim uzbuđenja i ponosa: „Adis, za raju Adi“.
Danas Vam se taj Kakanjac opet obraća, ovaj put kao srednjoškolski profesor, u čijoj učionici su bili i Deni i Gile, pa onda trojica sjajnih momaka koji su ubjedljivio  „zakucali“ prijemni na elektrotehnici  prije dvije  godine sa maksimalnim brojem bodova, pa je kakanjska gimnazija dobila specijalnu zahvalnicu ETF-a, i u čijoj učionici će biti još puno, puno genijalaca. Ne, ne nadam se da će ih biti, ZNAM  da će ih biti.
Keni, Giletu i Deniju  ovakva javna promocija nije potrebna, oni su svojim djelima i ponašanjem  već rekli sve. Ali, ovakav javni diskurs je potreban rudarima koji nam svima obezbjeđuju struju, potreban je onim nanama i dedama sa Denijevog koncerta, potreban je onim dobrim „malim“  ljudima,  koji možda nisu vješti sa riječima, ali svoju domovinu vole i  brane, čak i  stotinama metara pod zemljom.
I zato bih Vas ovako javno zamolio, da na Vašoj sjajnoj televiziji,  ovi sadašnji mladi klinci, i mnogi  budući genijalci , koji nisu „iz centra“  dobiju barem malo više prostora.  A onda će i druge medijske kuće, nadajmo se, ako budu učili od najboljih, dakle od Vas, otvoriti svoj prostor, za sve ove mlade genijalce, iz cijele BiH, koji će ovu zemlju i dalje činiti ponosnom !!!

Uvaženi gospodine Hadžifejzović, nadam se da ćete moje obraćanje Vama shvatiti  kao najbolju namjeru, kao mali korak ka onome što Vi već odlično radite, kao mali prilog jačanju jedine nam Bosne i Hercegovine.

Na kraju, iskreno i toplo, rudarsko SRETNO !!!

 

Adis Bešić
Kakanjac, Bosanac i Hercegovac
profesor  filozofije i sociologije